Domaći i veseli
Za dobre domaće rezance nije vam potrebno mnogo.
Potrebna su jaja i brašno, po koje zrno soli, za početak.
Nastavak je već malo komplikovaniji.
Da nije, domaće bi rezance mesili svi.
- Materijal je jednostavan ali izrada baš i nije. Za dobre domaće rezance potrebno je dosta strpljenja, malo i snage a pre svega, mnogo dobre volje, kaže Vesela Vijatov, koja je napravila mali kućni brend „Vesela domaća supa“. Za one koji možda ne znaju, u ovim se krajevima pod supom ne podrazumeva samo tečnost nego i ono što su u nju zakuva.
Kada je zbog invaliditeta ostala bez posla, naša sagovornica se našla pred novim životnim izazovom.
- Ne samo da sam ostala bez plate, nego samo ostala i bez smisla. Šta da radim? Šta umem da radim? Šta mogu da radim bez velikog ulaganja, jer nisam imala odakle da uložim? I setila sam se rezanaca, nastavlja Vesela.
Ono što je znala, ističe, jeste da domaći rezanci moraju biti kvalitetni i koliko god je moguće napravljeni od domaćih proizvoda.
- Jaja su od koka koje kljucaju po dvorištu i dobiju samo kukuruz. Uglavnom koristim svoja jaja ali ako usfale, kupim u komšiluku. Voda i brašno i to je to. U mešenju najviše ima ručnog rada, malo pomogne mašina. I kod sečenja, jedan deo seče mašina ali flekice, koja se baš dosta traže, sečem ručno, kaže Vesela.
Tržište je našla relativno lako, jer i količine koje umesi i osuši, nisu prevelike.
- Preporuka je od uva do uva a internet i fejsbuk pomognu. Najvažnije je da vam je proizvod uvek jednakog kvaliteta. I onda su mušterije stalne, ističe Vesela.
Primećuje da se poslednjih godina sve više ljudi okreće dobrim starim poznatim ukusima.
- Gledam da cena bude primerena, onako srednja. Imam želju da napravim prostoriju u kojoj bih mesila rezance. Poseban je problem sa sušenjem. Kad mesim supu, zauzmem sve stolove, krevete, celu kuću, kaže naša sagovornica.
Zasada u ponudi ima domaće rezance za supu, flekice koje seče nožem i one koje seče babinim makazama kao i široke rezance za paste.
- Mene su rezanci spasli od depresije. I doneli novu radost. I srećna sam kad čujem od mušterija da su i oni srećni kad osete ukus detinjstva, onoga što su im mesile babe i prababe, a najsrećnija kad čujem da su moje rezance odneli kao poklon, kaže Vesela Vijatov.





