Jorgan po meri ili pod jorgan planinom
Jorgandžije su nekad bili ugledne zanatlije, bilo ih je po nekoliko u svakom gradu a danas se mogu prebrojati prstima na jednoj ruci u celoj Srbiji.
Jorgan je bio važan predmet u svakom domaćinstvu.
Osim da bude kvalitetan, da zimi dobro greje a leti i hladi, ako je potrebno, morao je da bude po meri. Ni dugačak ni kratak, ni uzak ni širok.
Pa je i u poslovicu ušao: širi se i duži koliko ti jorgan dozvoljava.
A postoji i priča o snalažljivom jorgandžiji i jorgan planini.
Bilo kako bilo, u jednom trenutku, vuneni jorgani ustuknuli su pred sintetikom a onda su ih alergije i zdrav razum vratili u život.
Samo što sad nema ko da ih sašije.
Nada Tapai imala je jorgandžijsku radnju u Zrenjaninu. Zbog bolesti, morala je u prevremenu penziju, radnja više ne postoji ali „jorgandžijsku vatru“ čuva njen suprug Marton Tapai. Jorgan sašije prijateljima, rođacima, još u prstima čuva posebnu veštinu šivenja dobrog jorgana.
- Naša je radnja bila poznata po tome što smo šili nove jorgane od stare vune. Dobar jorgan može da služi i 30 i 40 godina ali ni tada mu nije kraj. Raspara se, vuna se opere, izdrnda ponovo, i sa novim damastom i svilom, vek mu se produži za još nekoliko decenija, počinje priču Marton Tapai, poslednji zrenjaninski jorgandžija.
Kvalitetan jorgan ima nekoliko slojeva. Donje platno je od damasta, pa sledi pamučni šifon, vuna, i na kraju svila.
- Danas se šiju lakši jorgani, od dve do dve i po kile, ranije je bilo i onih od pet kilograma. Za običan jorgan crtaju se, mi ih zovemo tako, dve „kobasice“ za prošireni tri, dodaje Marton.
Za šivenje jednog jorgana potrebno je nekoliko dana. Od alata – igla, makaze, naprstak, tu je i ram, đerđef… Naš sagovornik sa ponosom čuva iglu s okruglom ušicom koju mu je ostavila njegova tetka. Takva je, kaže, igla danas raritet.
- Paradoks je da se danas sve više traže jorgani od prirodne vune a sve je manje majstora koji mogu da dobar jogran sašiju. Jorgandžija ne može bez drndara, a u okolini skoro da nema takvih majstora. Naš majstor drndar ima više od 80 godina i neće ga niko naslediti. Ni naše kćerke ne žele da nastave porodičnu jorgandžijsku tradiciju. Naučile su da sašiju jorgan pored nas, ali nemaju ambiciju da zanat nastave, kaže Marton Tapai.
Ko ima dobar jorgan zato neka ga i dobro čuva.
- O jorganu, da bi vam trajao tri pa i četiri decenije, morate da se dobro brinete. To znači da ga morate staviti u navlaku. Znači i da ga svakog dana, kada ustanete, dobro protresete. Možete da ga izlufitirate i osunčate u toku leta. Ako ga leti ne koristite, pažljivo ga odložite, na tamno mesto, do sledeće zime. Ako ste imali dobrog jorgandžiju, grejaće vas bez greške maltene dok ste živi, kaže Marton Tapai, majstor za dobre jorgane.





