Jelenino carstvo domaćih rezanaca
Žene koje žive na selu pokazuju veliku inventivnost i preduzimljivost.
Iako na poljoprivrednom gazdinstvu ima posla od jutra do mraka, one nađu vremena za neki dodatni posao i dodatnu zaradu.
Vodi ih želja da iskoriste generacijsko znanje, veštine ali i domaće proizvode kojih na imanju nikada ne manjka.
Jedan od takvih primera je i Jelena Bitević iz Farkaždina.
Osnovna delatnost poljoprivrednog gazdinstva Bitević je ratarstvo i time se najviše bavi Jelenin suprug.
Jelena je odlučila da iskoristi ono što na svom gazdinstvu ima i da tome doda vrednost.
- U Banatu ne može da se zamisli ručak bez domaće supe a ta domaća supa bez domaćih rezanaca ili flekica. Imamo svoju živinu, imamo svoja jaja, da mesim znam i pre godinu dana odlučila sam da probam sa sopstvenom proizvodnjom domaće testenine, priča Jelena Bitević.
Ko misli da je lako umesiti dobre rezance, grdno se vara.
- Znanje je u rukama i prstima. Morate da znate da umesite dobro testo, morate da ga pravilno razvaljate i osušite i onda da ga dobro isečete u željeni oblik, nastavlja Jelena.
Jelena testo mesi ručno, jer se njoj to pokazalo kao najbolje.
- Iako postoje osnovne mere, testo morate da osetite u prstima. Ja sam od malih nogu učila da mesim rezance, prvo od babe, onda od mame i može se reći da je ovo generacijsko znanje. Testo se mesi od brašna i jaja. Domaća jaja mu daju posebnu boju i poseban kvalitet, ističe Jelena.
Onda sledi valjanje testa do željene debljine, pa sušenje. Na kraju ide sečenje.
- Rezance sečem na mašini a flekice i trakice ručno, dervišom i posebnim makazama. U ponudi imam i taranu. Tarana se pravi rendanjem na trenici i to je najteže, ali mnogi vole taranu u supi, posebno u paradajz čorbi, kaže naša sagovornica.
Primetila je Jelena da se domaći proizvodi sve više traže i sve više cene.
– Nekada su se u svakoj kući mesili rezanci, sada to nije slučaj, ali ljudi i dalje vole da se u supi nađu domaći. Imam jednu mušteriju čak u Surčinu, svaki put kad kupi rezance kaže da može da podgreje supu i pet puta, i da se testenina nikad neće raspasti – ističe Jovanka.
Testeninu prodaje u selu, u kom se jednom nedeljno održava pijaca. Ima svoje tržište i u obližnjem Perlezu, pomogne i internet, ali su i dalje najverniji kupci oni koji su jednom probali flekice ili taranu.
– Ko ih jednom kupi, nema prepreke da ponovo dođe do rezanaca. Naruče, ja ih umesim, pa im neko odnese do Zrenjanina, a odatle putuju dalje, naglašava Jelena i dodaje da je za nju mešenje domaćih rezanaca – relaksacija.
- Zatvorim se u svoj deo kuće, pustim muziku i krenem. A lepo je što mi je hobi postao i izvor prihoda, kaže Jelena Bitević iz Farkaždina.

