ŽIVIM SVOJ SAN

Kada je sa 50 godina ostavila siguran državni posao, mnogima se to učinilo kao ludost. A Zrenjaninka Marika Srdić kaže, od tog trenutka počela sam da živim svoj san.
Kada je sa 50 godina ostavila siguran državni posao, mnogima se to učinilo kao ludost. A Zrenjaninka Marika Srdić kaže, od tog trenutka počela sam da živim svoj san.
- Otvorila sam krojačku radionicu čija je osnovna delatnost pružanje usluga šivenja, krojenja, sitnih popravki… Ali, to je samo jedna od stvari kojima se bavim. Već godinama šijem narodne nošnje za potrebe Kulturno umetničkog društva „Pionir“ čiji sam član. A ono što mi stvarno predstavlja najveće zadovoljstvo jeste izrada zanatskih predmeta od tkanine, kao što su torbe, neseseri, novčanici, cegeri i sve to sa banatskim motivima. Motive na tim predmetima izrađujem sama, kao aplikacije ili vezem i našivam, a najčešći motivi su banatske kuće, rode, muškatle i moj najomiljeniji motiv – guske, priča Marika Srdić.
Marika je krojačko umeće naučila u kući, od svoje bake i mame.
- U kući se mnogo šilo, vezlo, štrikalo, heklalo. Mene je to interesovalo i htela sam sve da naučim. Shvatila sam da ukoliko nešto svojim rukama sam uradiš, to ćete razlikovati od drugih. Kreativnost sam, mislim, nasledila od majke, koja je mene i moju sestru od detinjstva volela da lepo obuče, a za to nije bilo dovoljno novca. Dovijala se tako što je mnoge stvari sama uradila. Prvo smislila pa napravila. Tako sad radim i ja. Ujutru kad ustanem, pogledam oko sebe, i već se rodi ideja šta bih mogla da napravim, kaže Marika.
Kad je napuštala siguran posao, uopšte nije imala dilemu da će od svog budućeg rada moći da živi.
- Tvrdim da nema većeg zadovoljstva nego da radite ono što volite, kaže Marika. Verovala sam u svoje ruke i svoj zanat. Za onog ko ima zanat u rukama, nema brige. Dobar zanatlija uvek će imati posla, kaže Marika.
Sa porodicom i kulturno umetničkim društvom, čiji je član, Marika je proputovala veliki deo Evrope. Kaže, svuda je lepo, ali je najlepše kad se vrati kući.
Kreativnu crtu nasledila su i Marikina deca. Kćerka joj i pomaže da svoje rukotvorine što bolje predstavi u digitalnoj formi.
- Svakome ko ima neki zanat u rukama i ko voli da rukama radi, ko veruje u to što zna i ume, preporučila bih da ne razmišlja previše i da se ne plaši, samo neka krene. Ja sad živim svoj san i mogu samo da se kajem, što nisam počela da ga sanjam i ranije, završava Marika Srdić.





