BEZ PROIZVODNJE I BRENDA NEMA BIZNISA

Marijani i Robertu Heđeši, mladom bračnom paru iz Novog Miloševa, sela u opštini Novi Bečej, bilo je jasno u startu da bez proizvodnje i bez brenda teško da mogu da računaju na zaradu od svog stada koza.
Marijani i Robertu Heđeši, mladom bračnom paru iz Novog Miloševa, sela u opštini Novi Bečej, bilo je jasno u startu da bez proizvodnje i bez brenda teško da mogu da računaju na zaradu od svog stada koza.
- Prve koze smo nabavili jer nam je sin astmatičar pa su nam savetovali da pije kozje mleko, priča Marijana Heđeši. Vrlo brzo smo shvatili da je kozje mleko zdravo ali da se od njega može napraviti i posao. Sada naše stado ima 100 umatičenih grla koza rase alpino. Iako je mleko zdravo i može da se proda shvatili smo da biznis leži u preradi, pa smo od kozjeg mleka počeli da pravimo polutvrde sireve. Proizvodnjom smo ovladali a sada nam je cilj da naše proizvode izbrendiramo jer je to jedini način da obezbedimo siguran plasman, priča Marijana.
Trenutno, u ponudi Farma koza Heđeši ima 9 vrsta polutvrdih sireva sa različitim dodacima.
- Stariji ljudi su više upoznati sa kvalitetom i blagotvornošću i mleka i prerađevina od kozjeg mleka, ali kod mladih primećujemo neke predrasude. Zato smo odlučili da za mlađe kupce obogatimo ponudu sireva sa dodacima. Tako proizvodimo sir sa origanom, mirođijom, belim lukom, ljutom paprikom, biberom… Sireve dimimo. Držimo se kvaliteta ali stalno razmišljamo o novim ukusima, priča Marijana.
Svoje proizvode Heđešijevi prodaju na pijaci ali sve više ih plasiraju i preko interneta.
Heđešijevi su i jedni od osnivača Udruženja kozara Srbije, nacionalne organizacije odgajivača koza.
Glavni cilj udruženja je promocija kozarstva u Srbiji.
Deo aktivnosti usmeren je na edukaciju članova kao i na promociju kozjih proizvoda.
- Bez razmene saveta i iskustava, bez podrške i zajedničkog nastupa, mnogo je teže, ističe Marijana.
Marijana i Robert vezani su za selo i za svoju malu farmu. U poslu im pomažu sinovi i kako Marijana kaže, oni su im desna ruka i bez njihove pomoći ne bi mogli da psotignu i urade sve što žele.
Iako subvencije koje dobijamo od države mnogo znače, mislim da bi država mogla i mnogo više da pomogne mladim ljudima koji žele da ostanu na selu. Mi nemamo svoju zemlju, hranu za koze kupujemo i to povećava troškove. Ima prostora za mnogo više državne pomoći a mladi bi, kada bi videli da imaju kontinuiranu podršku, ostajali na selu, sigurna sam, završava Marijana Heđeši.


